Tri velike staklene stijene u Gundulićevoj ulici br. 40 nesebično razotkrivaju prozračan i moderan prostor sasvim atipičan ne samo za Zagreb nego i znatno šire. Kako uopće žanrovski definirati Nord Klassik – projekt slojevitih implikacija koji je više od showrooma namještaja? Jedan od mogućih putokaza jest simbolička jezgra tog prostora, stolac vizualno jednostavnog oblikovanja i još jednostavnijeg imena – The Chair (Stolac) danskog dizajnera Hansa Wegnera. Taj već kultni proizvod privukao je pozornost 1960. godine, prilikom sučeljavanja u predsjedničkoj kampanji konzervativnog Richarda Nixona i J. F. Kennedyja, nositelja nove demokracije i optimizma sredine 20. stoljeća. Moderan, formalno suzdržan i funkcionalan Wegnerov stolac, u kojem je Kennedy djelovao prirodnije nego Nixon, označitelj je ere u kojoj je dizajn postao više od samog namještaja: njegova etika i estetika bili su pitanje svjetonazora i okrenutosti prema otvorenome, progresivnom i racionalno uređenom društvu.

S tog je polazišta krenula i arhitektica Maja Tedeschi kada se odlučila otvoriti showroom skandinavskoga, uglavnom danskog dizajna i kuhinja Bulthaup. Umjesto konvencionalnog salona namještaja osmislila je koncept sličan galerijskom prostoru u kojem pažljivo osmišljene grupe namještaja predstavljaju didaktičke, pokazne ambijente. Unutar neutralno oblikovanoga, monokromnog prostora nalik njujorškim loft-galerijama razmještaj izložaka je takav da je svaki komad namještaja moguće sagledati kao zaseban artefakt, a da je pri tome zadržana gustoća koja sugerira primjenu u konkretnim situacijama. Grupe namještaja, koje Maja naziva “kompozicijama”, polemiziraju s konvencionalnim “funkcijama” stanovanja i pokazuju da kuhinja, blagovanje, dnevni boravak ili rad mogu i u prostornom razmještaju i u odabiru namještaja biti preklopljeni i kombinirani, čime se stvaraju možda neobične, ali i poticajne situacije unutar ritmova svakodnevnog života.

Showroom je produžetak ulice, a prizemlje i kat klasične, razmjerno teške donjogradske kuće rastvoreni su u prozračan i skladan ambijent dvostruke visine. Neposredno je uz ulaz postavljena Dream Chair, stolac znamenitoga japanskog arhitekta Tadaa Anda. To nije slučajno jer se danski dizajn ponekad naziva i “europskim Japanom”. Ando je dizajnirao Dream Chair u duhu svojeg inzistiranja na kulturnoj razmjeni između istoka i zapada, kao majstorski japanski hommage Wegneru. Slijede klasici Poula Kjærholma i drugih danskih dizajnera, dva kuhinjska bloka Bulthaup te kao poseban akcent udobni, istovremeno tradicionalni i moderni Wagnerov Wing Chair koji je poslužio kao model za brojne kasnije inačice fotelja. U intimnijoj, stražnjoj sobi hrabro je povezan Kjærholmov robusni modularni stol PK54 s organičkim dizajnom Finca Aalvara Alta i tvrtke Artek.

Ispod galerije započinje prostorna kopča između prizemlja i kata, gdje je na povišenom podestu smješten radni prostor od kojega se nastavlja prikriveno stubište. Ta anti-monumentalna, “japanska” odluka da se od stubišta ne pravi spektakl nego da ono posluži kao sinkopa u prostornom toku, logično korespondira s vrijednostima dizajna koji showroom udomljuje.

Upravo usponom uza stubište otkriva se i The Chair, a zatim i još nekoliko kompozicija – grupa namještaja u kojima je, kao i u prizemlju, prikazana koncepcija slobodnog kombiniranja tipologija i estetika. Jedan od diskretnih „vrhunaca“ znalački probrane kolekcije su nepretenciozni Wegnerovi CH24 Wishbone stolci za blagovanje, možda najudobniji predstavnici svoje tipologije čije suptilno oblikovanje nedvojbeno vuče korijene s Dalekog istoka. Pojedini produkti-izlošci u čitavom showroomu popraćeni su i didaktičkim ormarićima u kojima su objašnjene tehnologije i metode izrade.

Po čemu je projekt Nord Klassik važan? Prvo, showroom je kao fizički prostor, a ne web-trgovina ili izbor iz kataloga, najbolji način za upoznavanje dizajna, pogotovo u konceptu «pokaznih ambijenata» kako ih je Maja osmislila. Neposredan kontakt između arhitekta ili korisnika i produkta je nezamjenjiv zbog iskustva odnosa tijela i namještaja, taktilnih svojstava, promjenjivih doživljaja proporcija u perspektivi i kretanju. Tome treba dodati još i Majin metodološki pristup prema kojem oblikovanje prostora te odabir i razmještaj namještaja međusobno utječu jedan na drugoga. Drugo, Nord Klassik je doprinos promociji dizajnerske i arhitektonske kulture. Nedovoljno je precizno reći da skandinavski moderni dizajn odolijeva vremenu, on je izvanvremenski.
Formalna koncentracija, ali i poetičnost, udobnost, konstruktivna racionalnost, proizvodna besprijekornost univerzalne su vrijednosti. Zato su komadi skandinavskog dizajna ili pojedinačne zamisli postali prototipovi koje su dizajneri poslije implementirali u svojim radovima, pa je tako i The Chair bio jedan od uzora vjerojatno najznamenitijega hrvatskog dizajnera Bernarda Bernardija. U Hrvatskoj ne postoji muzej dizajna i Nord Klassik ispunjava dio te praznine. Konačno, i sam je prostor, koji je povezan i s kulturom komuniciranja proizvoda, u Nord Klassiku na najvišoj razini. Zato Nord Klassik treba razumjeti kroz preklapanje komercijalnog i didaktičkog, arhitektonskog i dizajnerskog, «eksperimentalnog» i «klasičnog» čime showroom prerasta u format dugoročnog projekta.

Maroje Mrduljaš
kritičar arhitekture i dizajna